Srećko Jovović – biografija

Srećko Jovović – biografija

Srećko Jovović - biografija

Srećko Jovović bio je srpski izvođač i pevač narodne muzike. Rođen je 9. januara 1951. godine u mestu Donja Gorevnica, to je selo u blizini Čačka. Preminuo je u januaru 1989. godine, tačnije poginuo je u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila na Ibarskoj magistrali. Njegova majka zvala se Stana, dok se njegov otac zvao Radisav. Svoje detinjstvo proveo je u Zablaću. Zablaće je naselje u dolini Zapadnog Pomoravlja, u opštini Čačak. Pohađao je osnovnu školu “Vladislav Petković Dis” u Zablaću. Srećko Jovović je ostao upamćen po svom savršenom pevanju narodnih pesama koje govore o rodnom kraju, o prirodi, o osećanjima. U njegovim pesmama prisutna je tuga i seta, njegove pesme pune su uspomena i emocija. U svakoj njegovoj se čovek u potpunosti može pronaći i zbog toga je Srećko pevač koji se nikada neće zaboraviti. Svoju muzičku karijeru započeo je 1969. godine kada je snimio prvu malu singl ploču pod nazivom “Odoh u armiju”. Na toj singl ploči se pored naslovne pesme nalaze još tri pesme. Te pesme su: “Došao sam da te prosim”, “Prođe mladost naša” i “Svakog dana lutao sam”. Žanr tih pesama predstavlja kombinaciju narodne i folk muzike. Njegova muzička karijera nije trajala dugo i upravo zbog toga Srećko nije ostavio iza sebe puno pesama i albuma. Ali, svaka njegova pesma je posebna na neki način i zbog toga su svi žalili kada je on poginuo. Srećko Jovović je izdao četiri LP albuma u saradnji sa izdavačkom kućom “Diskos”. Pored velikih LP albuma, Srećko je objavio i jedanaest malih ploča. Prvi LP album koji je objavio nosi naziv “Anuška, sakrio se miš” i objavljen je 1983. godine. Ovaj album se sastoji iz dva dela, prvi deo zove se isto kao i sam album, a drugi nosi naziv “Shvatićeš bio sam pravi”. Najpoznatija i po mnogima najbolja pesma na ovom albumu je “U vojsku se sin ispraća”. U njegovim pesmama su pretežno zastupljeni motivi mladosti i motivi prolaznosti života, pa zbog toga često Srećko peva o rastancima i o nekim tužnim trenucima. Naravno, u to vreme odlazak u vojsku predstavljao je tradicijalnu manifestaciju i upravo zbog toga je njegova pesma koja govori o sinu koji se sprema da ide u vojsku bila izrazito popularna. Drugi album izdao je 1985. godine i taj album se zove “Nema više Cile Mile”. Ovaj album izveo je uz pratnju muzičkog ansambla Predraga Negovanovića. Ovaj album bio je veoma slušan i tražen, naročito zbog pesme koja ga je na neki način obeležila. Ta pesma je “Oženi se, brate moj”. U toj pesmi je takođe reč o mladim ljudima koji se nalaze u najboljim godinama. Ti mladi ljudi su dva brata i oni su dobili naređenje od roditelja da se žene i da u kuću dovedu snaju. Očekivano, tu su se dogodili problemi oko izbora i odlučivanja. Mlađi brat je ženidbu savetovao starijem, ali obojica su nezadovoljni jer se bliži kraj njihovom slobodnom momačkom životu. Sloboda je ključna reč i ključni simbol pesama Srećka Jovića. Kada je čovek mlad, oseća se slobodno i njegov život je prepun uživanja. Srećko je svojim pesmama sve to lepo pokrio i obuhvatio. Treći album nosi naziv “Oprostiću još jednom” i taj album izašao je 1986. godine. Album nije realizovan uz isti muzički ansambl koji je bio na njegovom prethodnom albumu, već je realizovan pod okriljem orkestra Tomice Miljića. Veliku prašinu na estradnoj i muzičkoj sceni podigla je pesma sa ovog albuma i ta pesma nosi naslov “Nek’ me ne zaborave devojke sa Morave”. Tekst ove pesme napisao je popularni srpski roker, tekstopisac i frontmen grupe “Riblja Čorba”, Bora Đorđević. Dugo godina se o tome ništa nije znao, dok Bora Đorđević nije rešio da u jednoj emisiji otkrije istinu o svemu tome. Rekao je da je pored ove pesme napisao još puno narodnih pesama. Takođe, rekao je i da u početku nije hteo da iza tih tekstova bude njegovo ime, pošto je mislio da će te pesme pokvariti i ugroziti njegov položaj u muzičkom svetu. Pesmu koju je napisao za Srećka Jovovića potpisala je njegova pokojna žena Dragana. Upravo ta pesma je za veoma kratko vreme postala pravi hit na teritoriji čitave bivše Jugoslavije i na taj način je Srećku donela ogromnu popularnost. Četvrti i poslednji LP album je Srećko izdao 1988. godine, album se zove “Vratiću se jednog dana”. Ovaj album nastao je samo jednu godinu pre njegove smrti i nastao je u pratnji orkestra Tomice Miljića. Najpopularnija pesma sa ovog albuma nosi naziv samog albuma. “Vratiću se jednog dana” je pesma prepuna tuge i nostalgije, u toj pesmi se govori o čoveku koji žudi za svojim rodnim krajem i koji se bori sa uspomenama. Jedina želja tog čoveka je da se vrati u svoj zavičaj, jer tamo se nalazi sve što je njegovom srcu drago. Srećko je ovom pesmom još jedanput pokazao svoje vrhunske, pevačke i izvođačke kvalitete. Srećko Jovović je u svojoj mladosti veoma voleo sport, obožavao je fudbal i bio je zaljubljenik u ovaj sport. Fudbal nikada nije profesionalno igrao, ali vrlo često je igrao amaterski i rekreativno. Njegova velika ljubav bila je “Crvena Zvezda”, Jovović je bio vatreni i verni navijač ovog fudbalskog kluba iz Beograda. Učestvovao je u razvoju fudbalskog kluba “Omladinac”, u selu u kome je proveo svoje detinjstvo i vrlo često je bio donator tog kluba. U njegovu slavu i čast, fudbalski klub Omladinac već tri decenije organizuje memorijalni turnir “Srećko Jovović, nezaboravljeni pevač sa Morave”. Ovaj turnir igra se na stadionu koji nosi njegovo ime. Godina 1989. je godina koja će ostati upamćena po gubitku jedne emotivne i raspevane duše, godina 1989. je godina koja će ostati upamćena po gubitku jednog bisera narodne muzike. Srećko je te godine u svom Jugu doživeo saobraćajnu nesreću u blizini Lazarevca. Kako kažu njegovi najbliži prijatelji, Srećko je bio  veoma dobar čovek, koji nikada nije bio uobražen i koji se sa zadovoljstvom vrlo često vraćao u svoj rodni kraj. Bez obzira gde se sada nalazi, svima je jasno da njega rodni kraj mori i da će se vratiti jednog dana, nek’ ga ne zaborave.

Leave a Reply